Čak 33 godine Sarajlije i Vogošćani čekali su da se obećanja o trolejbuskoj liniji prema Vogošći konačno pretvore u stvarnost. Tri decenije projekata na papiru, političkih obećanja i beskrajnih najava. Danas, kada trolejbus napokon vozi, umjesto zahvalnosti, kritike. Gužve, spora vožnja, negodovanje dijela građana i zlonamjernih medija postaju nova tema dana.
Ista priča ponavlja se svaki put. Novi tramvaji su danas normalna stvar, a samo prije nekoliko godina vozili smo se u starim krntijama sahranjenim u prošlom stoljeću. Sarajlije su se toliko brzo navikle na nove trolejbuse da su zaboravili u kakvim su uslovima vozili do jučer.
Trolejbuska linija za Vogošću nije samo saobraćajni projekat, to je simbol da se, nakon 33 godine čekanja, nešto konačno desilo. I umjesto da se slavi ispravljanje višedecenijske nepravde prema jednom dijelu Kantona, opet ista priča: kad radiš, ne valja, kad ne radiš opet ne valja.
Sarajevo je zaista specifičan grad. Grad u kojem su se ljudi toliko navikli na obećanja bez realizacije, da im sada i ostvareni projekti smetaju. Možda bi ovaj put, umjesto što tražimo mane nečemu što je tek krenulo, trebalo reći jednostavno: “Dobro je što smo konačno dočekali.”
