Kanton Sarajevo se posljednjih godina suočava s tihim, ali pogubnim urušavanjem svojih ključnih kantonalnih komunalnih sistema. Umjesto da služe građanima, javna kantonalna preduzeća postala su poligon za stranačko kadroviranje. U centru ove priče nalazi se Narod i Pravda, čiji su ljudi zauzeli direktorske fotelje i ostavili za sobom bilans koji građani plaćaju svakog dana suhim slavinama, pretrpanim kontejnerima smeća i urušenim povjerenjem u sistem.
Primjer Sarajevošuma najbolje oslikava način na koji se politika uvukla u preduzeća. Radnici otvoreno prozivaju direktora i njegov krug za nepotizam, nezakonita zapošljavanja i finansijske malverzacije. Šuma, kao prirodni resurs Kantona, postala je valuta političke trgovine, dok stručnost i javni interes padaju u drugi plan.
Ali Sarajevošume nisu izolovan slučaj. Kantonalna preduzeća za vodu, kanalizaciju, odvoz otpada i održavanje zelenih površina temelj svakodnevnog života u gradu prošla su kroz isti obrazac. Umjesto reformi i stručnog menadžmenta, uslijedila su stranačka imenovanja. Rezultat: milioni iz međunarodnih kredita potrošeni, gubici vode među najvećima u regiji, grad zatrpan smećem, a tenderi i zapošljavanja sumnjivog porijekla postaju nova normalnost. Kad su problemi postali preveliki, pojedini direktori su brže bolje uklonjeni ne zbog odgovornosti, već da bi se spasila stranka. Oni koji su donedavno bili “reformska lica” sada su pušteni niz vodu, a građanima ostaje poruka da sistem nije tu radi njih, nego radi politike.
Najporaznije je što su upravo ova preduzeća – Vodovod i kanalizacija, Rad, Park, Sarajevošume trebala biti stub javnog interesa i ogledalo Kantona. Umjesto toga, postala su laboratorija za političke eksperimente. Građani plaćaju najskuplju cijenu: urušene usluge, uništenu infrastrukturu i sistem u kojem odgovornost ne postoji.
Pitanje je koliko još Sarajevo može izdržati ovakav model upravljanja. Jer dok stranka Narod i Pravda spašava svoju politiku, grad se guši u posljedicama njihove kadrovske avanture. Ovo nije samo priča o jednom preduzeću ili jednoj stranci ovo je pitanje opstanka javnih dobara i povjerenja u institucije koje su već previše puta iznevjerile one kojima bi trebale služiti.
