Na političkoj sceni Sarajeva teško je pronaći većeg populistu od načelnika Općine Novog Grada Semira Efendića. Čovjek koji godinama prisvaja sve što je pozitivno, a nema s tim nikakve veze, i koji se nameće kao glavni megafon opozicije, danas se predstavlja kao borac protiv rasprodaje firme Zrak. Međutim, ono što uporno prešućuje jeste da je upravo on, zajedno sa svojom ekipom, postavio Nedžada Koldžu (SDA) bivšeg načelnika Općine Novo Sarajevo za direktora i time pokušao da udari posljednji čavao u sudbinu ovog nekadašnjeg giganta namjenske industrije, naravno sve zbog imovine koja je baš “slučajno”u općini Novi Grad Sarajevo
Nedžad Koldžo (SDA) je kao direktor Zraka za sobom ostavio negativne revizorske izvještaje, gubitke u poslovanju i kršenja procedura pri zapošljavanju. Firma je završila u stečaju, radnici su ostajali bez plata, a ironija je da i sam Koldžo danas potražuje desetine hiljada maraka od preduzeća koje je vodio. Upravo to je slika političkog kadroviranja: umjesto stručnosti, biraju se podobni, a kad sve propadne, oni koji su ih postavljali glume opozicionare bez ikakve odgovornosti.
Bivša Vlada Federacije BiH na čelu se osuđenikom Fadilom Novalićem (SDA) također snosi veliki dio krivice. Godinama su ignorisale stanje u Zraku, dopuštale politička imenovanja i nisu uspjele zaštititi stratešku firmu od urušavanja. Dok je imovina rasprodavana, a radnici odlazili kući bez plata, federalne vlade su slale isprazne poruke i pravdale se komplikovanim procedurama.
Danas, međutim, stvari stoje nešto drugačije. Kada je Nermin Nikšić ponovo preuzeo funkciju premijera Federacije BiH, Vlada je napravila nekoliko poteza kojima je pokušala preokrenuti sudbinu Zraka. Premijer Nikšić i ministar Vedran Lakić obišli su proizvodne pogone, razgovarali s radnicima i otvoreno rekli da žele ukloniti “prefiks stečaja” jer Zrak, iako formalno u stečaju, u praksi pokazuje znakove oporavka. Dogovoreno je partnerstvo sa BNT-om, koji je preuzeo izmirivanje obaveza prema bivšim radnicima i penzionerima. Istaknuto je da se sada redovno uplaćuju plate i doprinosi, a najavljena su i nova zapošljavanja, s ciljem da broj radnika do kraja godine bude udvostručen. U izvještajima Vlade Federacije posebno se naglašava da namjenska industrija mora biti generator razvoja, te da je Zrak važan dio tog lanca. Premijer Nikšić je obećao da će se nastaviti ulaganja i da se neće dozvoliti gašenje ove fabrike. Rast prihoda u partnerskom BNT-u prikazuje se kao dokaz da oporavak jeste moguć.
Naravno, nije sve idealno. Radnici tvrde da firma i dalje nije ni blizu stabilnog stanja i da je stvarnost daleko od političkih izjava. Oni upozoravaju da su problemi nagomilani, da su neka dugovanja i dalje nerealno visoka, te da se ne može govoriti o pravom spasavanju dok se sve ne raščisti. Kritičari podsjećaju da je dio imovine Zraka i dalje na udaru rasprodaje i da Vlada mora pokazati više od simboličnih posjeta i obećanja.
Ono što ostaje činjenica jeste da Zrak nije propao sam od sebe. U njegovom urušavanju učestvovali su i lokalni i federalni političari, a među njima i Semir Efendić (SBIH), koji je postavio čovjeka čije je upravljanje završilo katastrofom. Danas kada proziva druge, mora se podsjetiti da ni on nije nevin posmatrač, nego dio iste priče. Razlika je u tome što Vlada Federacije barem pokušava pokazati znakove preokreta, dok Efendić nastavlja igrati ulogu opozicionog megafona koji se pere od vlastite prošlosti.
Ako zaista želimo spasiti strateška preduzeća, onda je prvi korak jasno imenovati krivce i jednako tako priznati kada neko povuče poteze u pravom smjeru. Sve drugo je još jedna predstava za javnost, a radnici Zraka zaslužuju istinu, a ne novu rundu praznih parola.
