Dok se mjesecima vodi koordinirana kampanja protiv SDP-a i premijera Nermina Nišića, sve je jasnije da stvarni politički problem SDA ne dolazi izvana, nego iz vlastitih redova. U pokušaju da svu odgovornost prebaci na „izdajnike“, Trojku i navodne strane centre moći, SDA uporno zatvara oči pred činjenicom da je Sebija Izetbegović postala najveći teret te stranke, ali i simbol političkog modela koji je građanima odavno postao neprihvatljiv.
Napadi na Nišića i SDP ne daju rezultate. Građani vrlo dobro pamte ko je godinama imao apsolutnu vlast, ko je kontrolisao institucije, ko je imao sve mehanizme moći i šta je s tom moći uradio. Umjesto ozbiljne samokritike, SDA nudi galamu, teorije zavjere i personalizirane napade, dok se istovremeno Sebija Izetbegović nameće kao figura koja odbija i umorne članove stranke i širu javnost.
Problem nije SDP. Problem nije Nišić. Problem je odbijanje SDA da prihvati političku realnost. Sebija Izetbegović danas polarizira čak i tradicionalno biračko tijelo SDA, simbolizira aroganciju vlasti bez odgovornosti i podsjeća na period u kojem su institucije služile pojedincima, a ne građanima.
Zato svaka nova hajka protiv SDP-a zvuči šuplje, a svaka priča o „izdajnicima“ djeluje kao pokušaj bijega od istine. Građani više ne nasjedaju. Oni znaju da se politička odgovornost ne može sakriti iza tuđih imena i da se vlastiti promašaji ne mogu zauvijek maskirati napadima na druge.
Ako SDA želi ozbiljan politički povratak, mora prvo riješiti problem u vlastitom dvorištu. Sve drugo je samo glasno, nervozno i uzaludno.
