Dok policijske agencije tragaju za osuđenikom koji već mjesecima slobodno šeta ulicama Sarajeva, javnost se s pravom pita ko zapravo bježi od koga? Sudska policija, MUP Kantona Sarajevo i OSA zajedničkim snagama pokušavaju pronaći Jakova Hašimovića, osobu pravosnažno osuđenu na zatvorsku kaznu koja je, umjesto u ćeliji, odlučila provoditi “slobodu na otvorenom”. Prema informacijama portala, pokušaj hapšenja na Ciglanama završio je bijegom. Hašimović je, navodno, u trenutku dolaska policije pobjegao kroz pijacu, zatim preko groblja, i od tada mu se gubi svaki trag. U međuvremenu, već treći mjesec navodno se “vješto skriva”, dok sigurnosne agencije vode pravu mini-operaciju da ga pronađu.
Ko je zapravo Hašimović i kako je uspio nestati pred nosom sistema?
Iako su detalji njegove presude poznati pravosudnim organima, ono što je mnogo važnije jeste pitanje kako je osoba s pravosnažnom presudom uopće uspjela izbjeći izvršenje kazne. Da li je riječ o propustu Sudske policije? O slaboj koordinaciji između institucija? Ili, kako bi mnogi rekli, o “klasičnom primjeru nefunkcionalnog sistema” gdje se čak i pravosnažne presude provode samo ako osuđenik to želi.
Izvori bliski istrazi navode da je u potragu uključena i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH, što dodatno budi sumnje da bi ovaj slučaj mogao imati i širu pozadinu od običnog bijega osuđenika.
Sistem koji spava dok kriminalci biraju slobodu
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da slučaj poput ovoga nije izoliran.
U pravosudnim ladicama širom BiH nalaze se desetine predmeta u kojima se osuđene osobe jednostavno nisu pojavile na izdržavanje kazne. Kazne postoje na papiru, ali pravda – u stvarnosti – često ostane neprimijenjena.
Građani su ogorčeni, a društvene mreže gore od komentara: “Da je neko ukrao hljeb, bio bi već u Zenici. Ali izgleda da se pravda u ovoj zemlji bira po imenu i prezimenu.”
Vrijeme je da se sistem pogleda u ogledalo
Ministarstvo pravde, Sudska policija i MUP KS duguju javnosti jasan odgovor:
Kako je moguće da neko mjesecima izmiče hapšenju u glavnom gradu države koja tvrdi da ima uređen sigurnosni sistem?
Jer, ako se osuđenik može tako lako “izvući”, onda nije problem samo u njemu , već u državi koja to dopušta.
