U javnom prostoru, ispred institucija i pred kamerama, kao jedan od najistaknutijih govornika protesta pojavljuje se Samir Hrnjica, osoba koja se predstavlja kao glas mladih i nezadovoljnih građana. Ipak, prema informacijama dostupnim redakciji, riječ je o osobi koja nije student niti pripada studentskoj populaciji.
Uznemiravajuće činjenice
Naime Samir Hrnjica nije mladić, niti student. Riječ je o muškarcu u kasnim dvadesetim godinama, ocu djeteta starog oko godinu dana. Prema navodima osoba bliskih porodici i našim izvorima Samir Hrnjica je, u periodu kada je dijete imalo oko deset mjeseci, udaljio majku i dijete iz zajedničkog doma, odbijajući da prekine s konzumacijom opojnih sredstava. Također, prema istim izvorima, u proteklih šest mjeseci nije učestvovao u izdržavanju djeteta, niti je pokazivao aktivnu brigu o njegovim osnovnim potrebama, uključujući hranu i higijenske potrepštine. Ono što je izuzetno zabrinjavajuće da je 2015. godine Samir Hrnjica bio upućen na psihijatrijsko liječenje, koje je, prema dostupnim informacijama, prekinuo na vlastiti zahtjev, uprkos preporukama ljekara.
Također Sarajevska politika je u posjedu koji dokazuje da je Samir Hrnjica učesnik ogromnog broja saobraćajnih prekršaja, uključujući upravljanje vozilom bez važeće vozačke dozvole, kao i veći broj neizmirenih novčanih kazni.
Primjer mladima ?
Kada neko preuzme megafon, stane ispred institucija i javno se pozicionira kao predvodnik protesta, on više nije privatno lice. On ulazi u javnu ulogu, a javna uloga podrazumijeva i javna pitanja, a to su da li osoba opterećena ozbiljnim ličnim kontroverzama može i treba predstavljati moralni autoritet i glas mladih u društvu?
Mediji imaju obavezu da štite pravo građana na protest, ali imaju i jednaku obavezu da spriječe da se građanski bunt pretvori u instrument političke i lične promocije, manipulacije ili prikrivanja neodgovorenih pitanja.
Zbog toga smatramo da je u interesu javnosti da se otvori rasprava o tome ko i po kojem legitimitetu govori u ime mladih, te da li oni koji preuzimaju takvu ulogu ispunjavaju osnovne moralne i društvene standarde koje ta uloga nosi.
Građanski protest mora ostati autentičan, čist i vođen ljudima čiji integritet ne dovodi u pitanje samu ideju borbe za pravdu i odgovornost.
