U samom centru Sarajeva, u ulici Branilaca Sarajeva, obrušila se fasada sa zgrade i pala direktno na parkirani automobil, nanijevši mu veliku materijalnu štetu. Srećom, u tom trenutku niko nije prolazio trotoarom jer bi epilog ove priče bio tragičan.
Ono što ne pada s neba, u Sarajevu pada s fasade. I to doslovno.
Ovo je već ko zna koji slučaj urušavanja fasade u posljednjih godinu dana. I svaki put isti obrazac: šok, ogorčenje građana, policijska traka, izjava „nadležni će utvrditi“. A nadležni – šute. Ili još gore, ponašaju se kao da nije njihov posao da osiguraju da se dijelovi zgrada ne ruše po glavama ljudi.
Ulicom Branilaca Sarajeva svakodnevno prolaze hiljade ljudi – radnici, studenti, turisti. I niko od njih ne zna da li će im na glavu pasti komad maltera, betona ili prozorskog okvira.
Gdje je komunalna inspekcija? Gdje su općinske službe? Gdje su milioni iz budžeta namijenjeni za sanaciju objekata? Sarajevo ne bi trebalo biti grad u kojem se građani boje stati ispod vlastitog prozora.
U ovom slučaju, radi se o zgradi u strogom centru grada – između dvije javne ustanove. Ako se ni tu ne mogu osigurati minimalni sigurnosni standardi, šta mogu očekivati građani na periferiji?
Dijelovi fasade koji padaju nisu samo simptom lošeg održavanja zgrada – to je simbol raspada sistema odgovornosti. A kad odgovornost padne u prazno, vrlo brzo počne padati i sve ostalo – uključujući fasade.
