Bosanskohercegovačko pravosuđe sve češće pokazuje svoje pravo lice , ne kao čuvar zakona i pravde, već kao instrument moći koji zna i može zaviriti u najintimnije sfere života građana. Slučaj direktora Federalne uprave policije, Vahidina Munjića, koji je javno progovorio o navodnim zloupotrebama podataka preuzetih iz njegovog telefona, samo je posljednji dokaz da je privatnost u ovoj zemlji postala roba , a povjerenje u institucije luksuz.
Od istrage do političke manipulacije
Munjić je još u aprilu 2024. dobrovoljno predao pristupne šifre svog službenog i privatnog telefona Tužilaštvu BiH, i to, kako je rekao, iz osjećaja odgovornosti i povjerenja u institucije. No, ono što je uslijedilo nije istraga već, prema njegovim tvrdnjama, curenje informacija prema pojedinim medijima i političkim krugovima.
Poruke, privatne prepiske i sadržaji koji nisu imali nikakve veze s predmetom istrage, završili su u rukama onih koji ih koriste za političke obračune i lične ucjene.
To više nije pravosuđe. To je sistem koji koristi povjerljive podatke kao municiju u političkom ratu.
Ko danas uopće vjeruje pravosuđu?
U zemlji u kojoj se podaci iz istraga objavljuju selektivno, a privatni životi ljudi koriste za kompromitaciju, teško je govoriti o vladavini prava. Jer kada institucije koje bi trebale čuvati tajnost podataka to više ne mogu , svaka istraga postaje potencijalna medijska bomba, a svaka šifra oružje.
Munjićev slučaj nije izuzetak, nego ogledalo stanja. Ako direktor jedne policijske institucije kaže da više ne vjeruje tužilaštvu i da se neće odazvati na političke pritiske, to znači da se sistem raspada iznutra.
Granica koja se mora povući
U ovom trenutku više nije pitanje da li neko ima šta da krije , nego da li još iko ima pravo na privatnost. Intimne poruke, privatne komunikacije i lične misli ne smiju biti sredstvo političke borbe. Kada se tužilaštvo i mediji pretvore u alat za javno ponižavanje ljudi, tada više ne govorimo o pravdi, već o društvenom sramoćenju i moralnom sunovratu.
Danas, niko normalan više neće olako dati pristup svom telefonu, jer niko ne želi da mu privatni razgovori postanu naslovnice portala ili oružje protiv njega. Ako institucije ne znaju čuvati povjerene informacije , one gube svaki legitimitet.
Ledeni brijeg sistemske korupcije
Ono što danas vidimo tek je početak.
Iza svake afere, iza svakog “procurenog” telefona i svake “anonimne poruke”, krije se mnogo dublji problem , bahatost sistema koji ne zna razliku između zakona i moći.
Pravosuđe koje bi trebalo biti neovisno postaje instrument onih koji upravljaju narativom, kontroliraju medije i određuju ko će biti žrtva sljedeće “slučajne” istrage.
Društvo bez privatnosti je društvo bez slobode
Ako danas šutimo, sutra će svako od nas biti potencijalna meta. Jer u društvu u kojem se čitaju tuđe poruke, prisluškuju razgovori i objavljuju privatne prepiske, nestaje granica između države i građanina. A kad ta granica nestane, više nema ni slobode. Vrijeme je da se crta povuče. Da se javno kaže da intimnost nije dokaz, da privatnost nije sumnja, i da pravosuđe koje prokazuje umjesto da štiti , gubi pravo da sudi.
Piše: Sarajevska politika
#Pravosuđe #Privatnost #Ucjene #Moć #SarajevskaPolitika
