Dok političari uporno pričaju o „modernizaciji obrazovanja“, stvarnost u školama je surova: nema toalet papira, nema osnovnih uslova za rad, a sportske aktivnosti , misaona imenica. Ukinuto plivanje i skijanje, šta je dalje…Da li sportska gimnazija više ima smisla ?
Godinama se reforme provode na papiru, bez stvarne brige za učenike i nastavnike. Sportske sale propadaju, fizičko vaspitanje svedeno je na minimum, a djeca se umjesto u zdravom duhu odgajaju u sistemu apsurda.
Ovo nije samo pitanje obrazovanja , ovo je pitanje vrijednosti društva. Kad se djeci uskrati pravo na osnovne higijenske uslove i na sport, uskraćuje im se i pravo na zdravlje, dostojanstvo i budućnost.
Vrijeme je da prestanemo glumiti reforme i počnemo vraćati dostojanstvo školama, nastavnicima i učenicima.
