Od 31. januara, kada je potpisan sporazum vrijedan 1,2 miliona KM, radovi nisu ni počeli. Je li ovo još jedno lažno političko obećanje?
Sporazum o sanaciji i restauraciji fasade Narodnog pozorišta Sarajevo potpisan je 31. januara ove godine. Tada su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo i rukovodstvo NPS-a svečano objavili da će nakon više od dvije decenije ova kulturna ljepotica konačno zasjati punim sjajem. Vrijednost projekta bila je 1,2 miliona maraka, a javnosti je obećano da će fasada biti obnovljena, stolarija zamijenjena i sigurnost posjetilaca osigurana.
Od tada je prošlo više mjeseci, a na zgradi se nije pomaklo ništa. Umjesto da Sarajevo dobije obnovljeno Narodno pozorište, svjedočimo još jednoj praznoj fasadi obećanja. Na objektu nema skela, nema radova, nema znakova da je proces uopšte pokrenut. Jedino što je stiglo jeste upozorenje Federalne inspekcije, koja je u julu proglasila fasadu opasnom po život i naredila hitne mjere zaštite.
Kako to obično biva, nakon svečanih fotografija i naslova u medijima zavladao je muk. Gdje su nestali milioni? Zašto Grad Sarajevo, kao nosilac posla, nije pokrenuo realizaciju? Zašto Ministarstvo kulture i sporta šuti i prepušta javnost nagađanjima?
Umjesto odgovora, dobili smo ono što najbolje poznajemo – tišinu. A tišina u ovom slučaju znači da je Narodno pozorište, simbol Sarajeva i Bosne i Hercegovine, ponovo žrtva političkog marketinga. Papir je potpisan, mikrofonima je izrečeno mnogo lijepih riječi, a onda su se svi povukli.
Ministar kulture i sporta Kenan Magoda duguje jasan odgovor. Građani Sarajeva imaju pravo znati zašto radovi nisu počeli, ko je odgovoran za kašnjenje i kada će konačno vidjeti rezultate. Sve drugo znači samo jedno – da smo još jednom svjedoci ugovora sa zaboravom, a fasada nastavlja da propada pred očima svih nas.
