Dok visoki predstavnik Christian Schmidt i dalje uporno šuti, sedam temeljnih državnih institucija kulture nalazi se na ivici potpunog gašenja. Od nekoga ko se u političkom prostoru predstavlja kao garant funkcionisanja države, očekivao se minimum , jasna akcija i institucionalna zaštita onoga što pripada svim građanima Bosne i Hercegovine. Međutim, od Schmidta je ostalo samo suho slovo na papiru.
Zemaljski muzej BiH, Umjetnička galerija BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Kinoteka BiH, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH te Biblioteka za slijepa i slabovidna lica institucije koje čuvaju identitet, historiju, umjetnost i naslijeđe države mjesecima funkcionišu na ivici ambisa. Zaposleni bez plata. Računi blokirani. Projekti zamrznuti. Sadržaji svedeni na goli opstanak.
U toj sablasnoj tišini države, jedini konkretan potez povukao je Kanton Sarajevo. Donošenjem Zakona o privremenom preuzimanju sufinansiranja institucija kulture i obrazovanja čiji je osnivač država BiH, Kanton je omogućio da ove institucije dobiju makar osnovna sredstva za funkcionisanje. Bio je to čin odgovornosti, ne zato što je u nadležnosti, već zato što je u interesu civilizacije.
I zato treba reći jasno: da nije bilo te odluke, ključ u bravu bio bi stvarnost. Muzeji bi bili zatvoreni. Biblioteke zamračene. Uposlenici bi ostali bez ičega, a kulturno pamćenje naroda zapečaćeno – ne iz zaborava, već iz čiste političke nebrige.
I dok Kanton Sarajevo radi posao koji je država trebala završiti jučer, visoki predstavnik ostaje nijem. Kao da se pred njegovim očima ne gase svjetla jedne nacije, jednog jezika, jedne historije.
Schmidt je imao priliku da djeluje. Izabrao je da šuti. Nadamo se da će veoma brzo reagirati konačno rješti nagomilane probleme.
A dok on šuti, kultura preživljava samo zahvaljujući onima koji još nisu izgubili osjećaj za vrijednosti koje nadilaze dnevnopolitički komfor. Vrijeme će pokazati ko je bio na pravoj strani historije. Ali ono što je danas jasno kultura Bosne i Hercegovine ne duguje svoju egzistenciju državi, već jednom kantonu. I to sve govori.
