Dnevni avaz, medij u vlasništvu Fahrudina Radončića, posljednjih mjeseci provodi kampanju prozivanja Vlade Kantona Sarajevo zbog zastoja u izgradnji Prve transverzale ključne saobraćajnice za rasterećenje gradskih gužvi. U jednom od tekstova Dnevni Avaz optužuje kantonalne zvaničnike da su građanima plasirali lažna opravdanja za obustavu projekta. Konkretno se navodi da je ministar Nihad Uk “sramotno slagao” kako se radovi ne mogu nastaviti jer nije proglašen javni interes, iako je javni interes formalno utvrđen ranijom odlukom premijera Edina Forte . Slično tome, Dnevni Avaz proziva i resornog ministra saobraćaja Adnana Štetu da godinama ponavlja izgovor o “neriješenim imovinskim odnosima” na trasi, uprkos tome što su objekti na kritičnoj dionici odavno napušteni i uklonjeni .
Oštrim tonom, Avaz ističe nemar vlasti i budžetsku neozbiljnost prema ovom kapitalnom projektu. Naglašavaju da je u budžetu za 2025. za Prvu transverzalu izdvojeno “ponižavajućih 100 KM”, dok se istovremeno postavlja pitanje gdje je nestalo 24 miliona KM ranije namijenjenih za tu saobraćajnicu novac koji je dat na raspolaganje izvođaču (“Euro Asfalt”) a koji je, prema Avazu, zbog opstrukcija ostao blokiran ili nenamjenski potrošen . Kroz ovakve tekstove, Dnevni avaz stvara sliku nesposobne i neodgovorne kantonalne vlasti koja koči infrastrukturalni razvoj Sarajeva. Taj medijski pritisak stvara dodatnu tenziju u javnosti i očito vrši pritisak na vladajuću strukturu Kantona Sarajevo da opravda svoje odluke i ubrza realizaciju projekta Prve transverzale.
Paralelno s kritikama na račun vlasti, Fahrudin Radončić intenzivno promoviše vlastite razvojne projekte u Sarajevu. Najznačajniji među njima je plan izgradnje modernog stambeno-poslovnog kompleksa na lokaciji nekadašnjeg Doma penzionera u naselju Nedžarići (zapadni dio Sarajeva, uz ulicu Džemala Bijedića, pored Radončićevog hotela “Radon Plaza”). Riječ je o ambicioznom privatnom projektu ogromnih razmjera.
Sam Fahrudin Radončić otvoreno povezuje svoj poslovni poduhvat s javnim interesom razvoja grada. U medijskim nastupima ističe da, kao investitor, radi na “dva megaprojekta” novom tornju od 40 spratova u centru te stambeno-poslovnom kompleksu kod Radon Plaze – te je javno pozvao općinske i kantonalne vlasti da podrže realizaciju tih projekata radi razvoja Sarajeva . Ovakav apel sugerira da Radončić računa na saradnju vlasti kako bi njegovi projekti dobili potrebne dozvole i podršku. Istovremeno, kroz Dnevni avaz on vrši pritisak na tu istu vlast, kritikujući ih zbog drugih infrastrukturnih propusta. Ta kombinacija uloge medijskog mogula i građevinskog investitora otvara pitanje potencijalnog sukoba interesa.
Sukob interesa i dvostruki aršini
Slučaj Prve transverzale i projekta u Nedžarićima ilustrira moguće dvostruke aršine u nastupima Fahrudina Radončića. Kao vlasnik medija i političar, on koristi Dnevni avaz da proziva vlast zbog kašnjenja javnih projekata što je legitiman vid pritiska u interesu građana ali istovremeno ti prilozi posredno štite i njegove privatne interese. Kritike na račun Vlade KS zbog Prve transverzale stvaraju javni pritisak da se vlast bavi velikim projektima i birokratskim preprekama, među kojima je i ona regulaciona procedura neophodna za gradnju Radončićevog kompleksa. Drugim riječima, dok Avaz proziva vlast da usporava razvoj Sarajeva, sam Radončić očekuje od te iste vlasti da ubrza administrativne korake koji će omogućiti gradnju njegovog poslovnog poduhvata. Tako se javlja sukob interesa: granica između javnog dobra i privatne koristi postaje zamagljena. Radončić nastupa kao zagovornik razvoja Sarajeva, ali selektivno oštro kritizira projekte i odluke koje ne idu u prilog njegovim planovima, dok zagovara one od kojih lično profitira. Primjeri ovakvog dvoličnog pristupa uočljivi su i kroz njegov stav prema drugim velikim građevinskim poduhvatima u gradu:
Protivljenje WTC projektu: Kada je najavljena gradnja Svjetskog trgovačkog centra (WTC) (općina Novo Sarajevo), Radončić i Avaz zauzeli su kritičan stav. Avaz je prenio upozorenja stručnjaka da bi taj centar, u kombinaciji s već postojećim tržnim centrima (Alta, SCC, Importanne), izazvao urbanistički i saobraćajni haos u strogom centru grada. “Ne postoji grad da u svom centru ima toliki broj tržnih centara. Samo u primitivnim sredinama osnovna funkcija je trgovina,” kazao je arhitekt Hasan Ćemalović za Avaz, ocijenivši da bi gradnja WTC-a dovela do kolapsa te da takav objekat treba izmjestiti van jezgre grada (npr. kod zgrade RTV doma) . Radončić je otišao i korak dalje u javnim istupima otvoreno je dovodio u pitanje kredibilitet investicije. U TV intervjuu ustvrdio je da se WTC u Sarajevu lažno predstavlja kao američko ulaganje, dok je zapravo riječ o franšizi iza koje stoji lokalni investitor (spomenuo je biznismena po prezimenu Bukvić). Upozorio je da gradske vlasti “varaju medije pričom da je to američka investicija” i zaprijetio da bi zbog te obmane sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić mogla krivično odgovarati, slično kao što je odgovarao premijer Novalić u aferi “Respiratori” . Ovakav oštar napad jasno je pokazao Radončićevu namjeru da diskredituje projekat koji nije pod njegovom kontrolom.
Podrška vlastitim projektima: Suprotno tome, Radončić svoje građevinske projekte predstavlja kao pozitivne razvojne poduhvate za grad. U javnim nastupima naglašava potrebu da se “hajmo da gradimo i da radimo”, poredeći Sarajevo sa gradilištima u regionu (Beograd, Tirana) te ističući da vlast treba pokretati razvojne projekte . On svoje ulaganje u kompleks u Nedžarićima i novi “R Tower” toranj predstavlja kao doprinos modernizaciji Sarajeva, očekujući od vlasti da ih tretira kao projekat od javnog interesa. Istovremeno, kroz Avaz potencira kako će taj kompleks “značajno doprinijeti urbanom razvoju ovog dijela grada” , čime stvara narativ da se i njegovi privatni projekti poklapaju s općim dobrom.
Upravo tu se prelamaju dvostruki aršini: ono što važi za druge investitore, ne važi za Radončića. Dok je tuđe megaprojekte spreman kritizirati zbog utjecaja na saobraćaj, okoliš ili sumnjiv kapital, svoje projekte promoviše uz argumente o društvenoj koristi i napretku. Radončić kao medijski moćnik može oblikovati percepciju, Dnevni Avaz će problematizirati propuste vlasti i mane konkurentskih projekata, dok će istovremeno veličati prednosti njegovih vlastitih investicija.
Zato je u narodu postala poznata uzrečica “Lažeš kao Avaz”.
