U mandatu Sebije Izetbegović KCUS je napustilo više od 200 ljekara, a sada bivša direktorica dijeli lekcije svom nasljedniku.
Nakon što je bivša direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Sebija Izetbegović ponovo istupila u javnosti i kritikovala novoimenovanog generalnog direktora KCUS Alena Pilava, objavljujući pri tome i dokumentaciju na društvenim mrežama, postavlja se ključno pitanje: ima li osoba čiji je mandat obilježen masovnim odlascima ljekara i urušenim povjerenjem pravo da danas drži moralne pridike bilo kome?
Brojke su neumoljive. Tokom njenog upravljanja KCUS-om ustanovu je napustilo nekoliko stotina uposlenika, među njima i veliki broj doktora specijalista. Atmosfera straha, pritisaka i stalnih sukoba obilježila je taj period, a posljedice se osjećaju i danas. Građani su u sve većem broju tražili rješenja u privatnom sektoru, dok je povjerenje u najveću zdravstvenu ustanovu u Bosni i Hercegovini ozbiljno poljuljano.
Često se spominje kako je na računu ostavljeno 68 miliona KM. Ali, kakva je korist od novca na papiru ako su klinike ostale bez stručnjaka, pacijenti bez pravovremene pomoći, a liste čekanja postale duže nego ikada? Novac sam po sebi nije nikakav dokaz dobrog menadžmenta ako iza sebe ostavlja prazne hodnike i urušene standarde liječenja.
U takvom naslijeđu novi direktor Alen Pilav preuzeo je KCUS sa legitimnim mandatom i obavezom da pokaže menadžerske i stručne sposobnosti. Njegov rad ne smije se ocjenjivati kroz dnevnopolitičke prepirke ili facebook objave, već isključivo kroz rezultate. On će morati pokazati da može skratiti liste čekanja, da može zaustaviti odlaske kadra, da može obezbijediti nabavku esencijalne opreme i lijekova i da može vratiti povjerenje između pacijenata i ljekara. Javnost ima pravo da ga po tim rezultatima ocjenjuje, ali jednako tako on ima pravo na vrijeme da pokaže šta zna i može.
U konačnici, ako iko treba držati lekcije, onda su to pacijenti, ljekari i javnost, a ne oni koji su KCUS ostavili u stanju kadra na ivici egzistencije. Zato je najpoštenije pustiti Pilava da radi, a onda po djelima mjeriti napredak ili nazadovanje. Sve ostalo ostaje samo buka prošlosti koja nema nikakav kredibilitet da se danas nameće kao moralna vertikala.
