Prije pola godine, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo svečano je najavio veliku restauraciju Narodnog pozorišta, koja je trebala obuhvatiti obnovu fasade i potpunu izmjenu stolarije. Najava je došla uz pompu i obećanja da će Sarajevo konačno dobiti reprezentativno zdanje dostojno glavnog grada. Međutim, vrijeme prolazi, a od obećanja ništa.
Umjesto gradilišta, građane i posjetioce i dalje dočekuje oronula fasada koja se pretvara u ozbiljnu opasnost za prolaznike. Da situacija nije bezazlena potvrđuje i Kantonalna uprava za inspekcijske poslove koja je nedavno izdala rješenje u kojem zahtijeva hitnu sanaciju zgrade, ocijenivši je nesigurnom za upotrebu.
Ostaje otvoreno pitanje: da li je ovo još jedno u nizu političkih obećanja koje služi za dnevnu promociju, a ne za stvarne promjene? Godinama gledamo isti scenarij , atraktivne najave, medijski naslovi, a onda tišina i propadanje institucija od vitalnog značaja za kulturu.
Narodno pozorište, umjesto da bude simbol umjetnosti i ponosa, postaje simbol neispunjenih obećanja i institucionalne nebrige. Dok vlasti traže nove načine da “izbace vijest”, zgrada koja bi trebala čuvati kulturnu baštinu prijeti da postane ozbiljna prijetnja sigurnosti građana.
Hoće li obećana restauracija ostati mrtvo slovo na papiru ili ćemo ponovo gledati kako politika koristi kulturu samo kao kulisu za predizborne narative?
