Čovjek koji se hvalio stotinama miliona pregleda na društvenim mrežama na izborima je osvojio svega 12.300 glasova. Fahrudin Radončić još jednom je pokazao da su medijska prisutnost, politički utjecaj i povjerenje građana tri potpuno različite stvari.
Ako je vjerovati njegovim tvrdnjama o čak 500 miliona pregleda na Instagramu, Fahrudin Radončić mogao bi pomisliti da je jedna od najutjecajnijih političkih ličnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, kada se ugase kamere, prestanu brojati pregledi i građani izađu na biračka mjesta, dolazi trenutak istine.
A ta istina za Radončića nije nimalo ugodna. Pet stotina miliona pregleda, a svega 12.300 glasova.
Teško je pronaći slikovitiji primjer razlike između virtualne popularnosti i stvarnog političkog povjerenja.
Radončić godinama nastupa kao politički autoritet, dijeli lekcije, procjenjuje tuđe sposobnosti i pokušava određivati ko je dostojan obavljanja javnih funkcija. Međutim, izborni rezultati otvaraju sasvim legitimno pitanje: s kakvim političkim kredibilitetom čovjek koji ne uspijeva pridobiti značajniju podršku građana neprestano drži predavanja drugima?
Veliki zagovornik slobode govora, ali bez komentara na Facebooku
Posebno je zanimljiv Radončićev odnos prema slobodi izražavanja. Čovjek koji godinama govori o demokratiji, medijskim slobodama i pravu javnosti da kritikuje političare, istovremeno ograničava mogućnost komentarisanja na vlastitom Facebook profilu. Očigledno je da je mnogo lakše dijeliti lekcije o slobodi govora nego prihvatiti mogućnost da građani javno odgovore na izrečene stavove.
Demokratija nije monolog. Sloboda govora ne može važiti samo onda kada se govori ono što političaru odgovara.
Od najžešćeg kritičara Izetbegovića do političkog zaokreta
Još je zanimljivija Radončićeva politička dosljednost. Godinama je porodica Izetbegović bila jedna od glavnih meta njegovih političkih napada. Teške riječi, optužbe i javna politička konfrontacija obilježavali su njegov odnos prema SDA i njenom rukovodstvu.
Danas javnost svjedoči potpuno drugačijem tonu.bNaravno, politički stavovi se mogu mijenjati. Ali građani imaju pravo pitati šta se to suštinski promijenilo. Jesu li nestali razlozi zbog kojih je godinama kritikovao iste ljude ili su se jednostavno promijenili politički interesi?
Kada političar preko noći počne hvaliti one koje je godinama predstavljao kao najveći problem države, onda pitanje više nije politička fleksibilnost, nego vjerodostojnost.
Građani nisu dužni zaboravljati jučerašnje izjave samo zato što današnji politički interes zahtijeva drugačiju priču.
Stranka koja sve više ne liči ni na političku uspomenu
Posebno pitanje predstavlja politička relevantnost Saveza za bolju budućnost.
Stranka koja je nekada pretendovala na ozbiljan utjecaj u Bosni i Hercegovini danas se suočava s pitanjem vlastitog političkog opstanka. Umjesto izgradnje snažne političke organizacije, neki novih, a propalih kadrova i neprepoznatljivih politika, javni nastupi njenog lidera sve više djeluju kao pokušaj održavanja lične relevantnosti.
A politika nije privatni medijski projekat. Politička stranka nije Instagram profil, niti se povjerenje građana može nadomjestiti naslovnicama, televizijskim gostovanjima i milionima pregleda.
Novac može kupiti mnogo toga, ali ne i povjerenje građana
Radončić nesumnjivo raspolaže značajnim bogatstvom ratnoprofitesrskim bogatstvom . Međutim, ni njegov medij i bogatstvo ne predstavlja demokratski legitimitet.
Građani su preispitivati političku prošlost, poslovne veze, porijeklo bogatstva i dosljednost svakoga ko pretenduje da odlučuje o njihovoj budućnosti. Ali konačnu ocjenu političke podrške daju na izborima.
Upravo tu prestaje moć jadne medijske slike, a počinje stvarnost.nMožete imati luksuz, jahte, medijsku pažnju i stotine miliona pregleda ( realno i ovo sto je izgovorio je laž(. Ali ne možete natjerati građane da vam vjeruju.
Radončiću, pregledi nisu glasovi!
Možda je najveći problem Fahrudina Radončića upravo to što, čini se, još nije prihvatio razliku između nekadašnjeg političkog utjecaja i današnje političke stvarnosti. Lakše je komentarisati tuđe uspjehe i neuspjehe nego se suočiti s vlastitim rezultatima. Lakše je govoriti o principima nego objasniti vlastite zaokrete. Lakše je kontrolisati komentare na društvenim mrežama nego prihvatiti kritiku javnosti.
I zato je poruka jednostavna:
Imaginarnih 500 miliona pregleda može biti impresivna brojka za društvene mreže. Ali 12.300 glasova, ako je riječ o potvrđenom izbornom rezultatu, govori mnogo više o stvarnom političkom povjerenju.
U politici se autoritet ne mjeri brojem pregleda, veličinom bogatstva ili glasnoćom javnih nastupa. Mjeri se povjerenjem građana.
A to je jedina valuta koju ni najskuplja jahta, ni najveći medijski utjecaj ne mogu zamijeniti.
