FK Sarajevo ponovo prolazi kroz najteži period u posljednjih nekoliko godina. Nakon novog poraza u derbiju i serije loših rezultata, Husref Musemić je sporazumno napustio klupu bordo tima. Njegov odlazak ne bi bio iznenađenje da nije riječ o čovjeku koji je u historiji kluba ostavio najdublji trag, ali je istovremeno i najčešće korišten da “smiri” navijaće. Kad god dođu problemi, Husref se prvi uklanja.
Predsjednik kluba Ismir Mirvić nesporno želi dobro Sarajevu, donio je finansijsku stabilnost i ambiciju, ali njegovi izbori saradnika pokazuju potpuno lutanje. Od ljeta 2024. klub je promijenio gotovo cijeli sportski sektor. Senijad Ibričić je došao kao sportski direktor, pa vrlo brzo napustio klub i kasnije poručio da mu je dolazak bio greška. Tarik Trbić je postavljen za vršioca dužnosti generalnog direktora, ali se i on zadržao samo nekoliko mjeseci. Abdulah Ibraković je vraćen kao savjetnik predsjednika, no i njegova epizoda je završila brzo i bez ikakvog traga.
Sve tri epizode ostavile su isti dojam. Umjesto da grade sistem i dugoročnu sportsku politiku, ovi ljudi su klub i predsjednika posmatrali samo kao bankomat. Umjesto da budu podrška, Mirvića su na kraju uslovljavali i ostavljali u još većem problemu.
U takvom okruženju svaki pokušaj stvaranja stabilnog sportskog sektora završava u haosu. Navijači gledaju stalne smjene, nove početke i prazna obećanja, dok je rezultat uvijek isti, klub stagnira, projekti se gase prije nego što zažive, a intencija predsjednika da FK Sarajevo postane regionalni gigant gubi se u moru pogrešnih odluka.
Danas, kad Husref Musemić odlazi sa klupe, ostaje jasno da to nije samo poraz jednog trenera. To je poraz modela u kojem se klub vodi bez sistema, bez kontinuiteta i bez jasne odgovornosti. Ako FK Sarajevo želi istinski napredak, mora prestati s improvizacijama i početi graditi jasan sportski lanac odlučivanja.
