Dok političari dogovaraju nove fotelje, a direktori paradržavnih firmi s desetim pomoćnicima planiraju nove seminare na moru profesionalnim vatrogascima Federacije BiH prijeti ukidanje dodatka od 30% na platu. Dodatka koji nije luksuz, nego simbolična nadoknada za ono što većina nas ne bi imala ni hrabrosti ni snage da uradi.
Oni gase požare, ulaze u stanove koje drugi napuštaju, spašavaju živote, djecu, starce, arhive, gradove.
Ali sada, u 2025. godini, od svih “ušteda”, vlast je odlučila da baš na njima potegne rez. I to pod krinkom “racionalizacije”, “harmonizacije”, “zakonskog usklađivanja”.
Heroji kada gori, višak kada ne gori
Sarajevska javnost zna ko su vatrogasci. Zna i ko je Kemal Cacan – čovjek koji je u noći kada je gorjela Vijećnica, simbol Sarajeva, gasio požar s kantom vode dok su granate padale. I ne samo on – desetine vatrogasaca su dali svoje zdravlje, a neki i život, braneći ovaj grad.
Danas su zaboravljeni. Ušteda na njihovim platama je postala politički prihvatljivija nego raskid ugovora s fiktivnim savjetnicima i zamjenicima pomoćnika.
Šta znači ukinuti 30%?
To znači udar na motivaciju i dostojanstvo. To znači da ćemo uskoro ostati bez kadra, jer mladi neće ulaziti u službu koja ih ne štiti dok oni štite sve nas. To znači da država ne zna prepoznati osnovno: da bez vatrogasaca nema ni sigurnog Sarajeva, ni Mostara, ni Bihaća.
I da budemo potpuno jasni:
Ova borba vatrogasaca nije borba za privilegije – nego za minimum dostojanstva. A ako država na tome štedi, neka svi dobro znaju – ko bude odgovoran za sljedeći put kada vatrogasci ne dođu na vrijeme, neće biti požar – nego sistem.
