Kantonalni sud u Sarajevu donio je prvu pravosnažnu presudu u Bosni i Hercegovini kojom je utvrđena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika.
Presuda se odnosi na javni istup tadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, Samre Ćosović-Hajdarević.
Ona je na Facebooku, nakon najave prve Bh. povorke ponosa 2019. godine, objavila status koji je, između ostalog, sadržavao pozive na segregaciju, izolaciju i diskriminaciju LGBT osoba.
“Svako ima pravo na život kakav želi, tako isto imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje ne”, poručila je tadašnja SDA-ova zastupnica u kantonalnoj skupštini u Sarajevu.
Sarajevski otvoreni centar, organizacija koja se bavi unapređenjem ljudskih prava LGBT osoba i žena, podnio je tužbu protiv zastupnice, smatrajući da je njen javni istup predstavljao diskriminaciju i poticanje mržnje prema LGBTI osobama.
Općinski sud u Sarajevu je 2022. godine donio prvostepenu presudu u ovom predmetu. Tužena je potom uložila žalbu, ali je ona odbijena kao neosnovana. Drugostepenom presudom potvrđeno je da Ćosović-Hajdarević mora javno objaviti presudu u dva dnevna lista te snositi troškove sudskog postupka.
Advokatica Dženana Hadžiomerović istakla je da je Kantonalni sud u potpunosti potvrdio zaključke prvostepenog suda, jasno naglasivši da izjava data 1. aprila 2019. godine predstavlja govor mržnje. Sud je pojasnio da, iako Zakon o zabrani diskriminacije izričito ne koristi termin „govor mržnje“, on ga prepoznaje kroz zabranjene oblike ponašanja poput uznemiravanja i poticanja na diskriminaciju. Naglašeno je i da presuda predstavlja značajan korak u zaštiti ljudskih prava te jasnu poruku da se govor mržnje neće tolerisati.
Ova odluka označava važan prelomni trenutak za zaštitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Po prvi put je sudskom presudom potvrđeno da su seksualna orijentacija, rodni identitet i spolne karakteristike stvarni i primjenjivi osnovi zaštite od diskriminacije. Iako su ovi osnovi u Zakon o zabrani diskriminacije uvedeni još 2009. godine, bilo je potrebno gotovo deset godina da se donese prva pravosnažna presuda.
